didgiland didgeridoo katalog Z-V-S škrabarije T'n'T linkovlje forum
prIče Intervjuiji članci Desilo nam se s FoReUmA Kolumne		.:Desilo nam se Dudeaux backfroms Amsterdam! 8.7.2004. Prošlo su vec dva (2) dana kako se vratih. Još uvijek dugujem neku pričicu, pa evo... Krenuh u četvrtak ujutro. U devet i pet i deset minuta jer smo malo kasnili zbog neke cisterne koja tanka gorivo. Vec tih deset min odgadanja mi je teško palo. Letic je bio kuajt ugodan. Neš malo za pojest i pan za popit. Vec u avionu sam bio jako nestrpljiv. To je bio samo nastavak noci jer sam se cijelu noć roštiljao u kevetu zbog uzbudenja. Ne sjećam se kad mi se to zadnji put desilo. Eniuej. Na Schipol sam sletio nešto poslje jedanejst. Stigla mi je i prtljaga ovaj put i lovih vlakić/tramvaj za Amsterdam. Put traje oko pol sata. Kad ideš po prvi put u Aboriginal Art & Instruments, cini se beskrajno dugo. Kad sam napokon došao u Amsterdam, nisam mogao vjerovat da sam tamo gdje jesam. Znao sam jako dobro kamo trebam ić i puls mi je bio daleko brži nego što bi trebao bit za tu brzinu koraka. Trebao sam naći Paleissstrat 137. Došao je prije nego što sam očekivao i prva stvar koju am ugledao je bio plakat za White Cockatoo grupu, a tek onda sam shvatio u šta gledam. Dućan je btw pored dućana s pivama koji ima izbor od 900 vrsta piva i najveći je u Europi. Uz to prodaju i strašno super čaše za pive svih vrsata. Neko se baš potrudio da na jedno mjesto smjesti sve bitno. Dućan s pivama je zbilja nešto nevjerojatno. Ali dućan pored... Ušao sam i teškim koracima (bio sam opterećen ruksacima) se spustio po stepenicama. Lies čim me vidjela pitala me jesam li ja Dudo. Nije rekla šta, al na mojoj faci se vidlo da sam Dudo, nisam morao niš ni reć. Odma sam se skinuo, i dobio čaj. Tak to tamo funkcionira. Bilo je očito da ću postat inventar. Uspio sam izdržat nekoliko minuta(!!!) prije nego što sam ispuhnuo dušu u sve didgeve tamo. Lies mi je odma zasvirala par za koje je mislila da se ističu. Bome se ističu! Ali čut nju uživo kak svira, to jebilo nestvarno. Igrala se s tim didgem ko da radi na misao, ne na tehniku. S toliko stvari za koje uopće nisam bio siguran da je moguće napravit se samo poigrvala. Bilo je tu zvukova koje sam prvi put čuo. Ritam nije bio kompliciran, al je bio jako dobro ispunjen. Didg je bio strašno glasan. Cielokupni dojam je bio kao da sam ušao u jedan sasvim novi svijet, s toliko novih dimenzija da ih upće nisam mogao vidjeti isprva. Onda sam se malo sabrao i nastavio svirkat. Dolazilo je još ljudi koji su bili dobri, posebno bi istaknuo Matta. Australaca koji svira desetak godina, inače svira table, a didg goni ko puhač iz pakla. Čisto usput svira sedam alikvotnih. Doduše taj dan mi je odvirao samo 5. Mattova jača strana su ritmovi s kojima radi zbilja čuda. I tak je prošo prvi dan, dogovorio sam se s Lies da će me sutradan učit. Spavao sam kod Lies i njene cure Barbare. Obje su jako simpa. Lies mi je čim sam je vidio postala moja starija didge-sestra. I cijelo vrijeme mojeg borafka, bila je strasno super prema meni. Ljudi su vec prvi dan mislili da se znamo jako dugo. Čak sam se i ja tako osjećao. Ostatak dana i detalje prepričavam uživo. Učit sivrat didg od Lies je bilo potpuno nevjerojatno. Kao da sam opet početnik. I jesam. Ja ništa ne znam. Ozbiljno. Shvatio sam neke stvari što se konkretnog sviranja tiče, ali i općenitog pristupa. Nešto što bi izdovjio je da su kontrola i čistoća sviranja iznad svega ostalog. To je osnova. Bez toga brzina nema smisla, a muzika se nema od čega raditi. Moja kontrola je vrlo slaba kao što mi je to Lies vrlo jednostavno pokazala i moram još puno vježbat da me ne bi bilo sram svirat pred samim sobom:) Taj dan (petak) sam i odlučio odabrat didg. Vrrrrrrlo težak zadatak. Tu sam isto svašta naučio i to ima svoju posebnu priču koja malo premašuje cilj ovog ovjde teksta. To mogu ispričat uživo. Ugrubo, isprobao sam valjda sto instrumenata. Ono što se vidi na slikama, nije sve. Ima nevjerojatna količina dobrih i odličnih instrumenata. Ali amo je par izuzetno. Točnije našao sam samo tri u visokim tonovima (kakve tražim) koji su bili nešto drugo. Ne didgeridooi, nešto drugo. I izgleda da čak ni najbolji majstori ne mogu do kraj predvidjeti i potpuno utjecati na to kakav ce instrument biti. Da bi instrument bio izuzetan, mora se dogoditi ono malo čarolije. Da znaš da taj insturment mora bit dobar, al da ti nije jasno zašto je baš tAko dobar. I takvih je malo. Moraš proć kroz stotine i stotine instrumenata da ih nađeš smoa nekoliko. Sva sreća da Melle (vlasnik dućana) radi jako strogi odabir prije nego što nekog uzme pod svoje okrilje. Za didg kojeg sam teškom mukom uspio dobit je onaj Matt s početka teksta rekao da je to najbolji didg u dučkasu i da s njim mogu zbilja daleko stić. Svi su imali bar neki onaj znak koji bi odavao koliko je taj didg nevjerojatan. Uh. Ne da sam sretan što sam ga dobio, nego imam filing da moram naučit puno bolje svirat da bi ga bio odstojan. Za didg koji košta 5 soma kuna imam filing ne da sam dobro prošo nego ko da sam ga dobio besplatno. Ko da im kradem nešto kad sam s njim odlazio. Mislim da je to najglasniji didg u dućao, al može se svirat sasvim tiho i meko. Backpressure mu je bajkovit. I može podnjeti gomilu pritiska. Ima nekako gust i topao ton, nije rasut i mutan. Čvrst i jako ugodan za uho. Osim kad sviraš najglasnije moguće. Tad ne bi mogo reć da je ugodan. Tad te skroz protrese i digne ti. Adrenalin. Mislim da se isplati i čut i probat svirat. Još neko vrijeme ću bit u euforiji, pa navalite. U AA&I prodaju se također i slike, još neki aboriđinski i neaboriđinski instrumenti, svijeće, ogrlice, naušnice, bumeranzi, figurice, prekrasne drvene zdijele... Našao sam jednu prekrasnu zdijelu za 850 €, to je nešto najlepše zdjelovito što sam ikad vidio. Od ostalih svirajućih stvari kupio sam clapstickse, dvije mouth harfice, jednu indijsku i jednu vijetnamsku, i bull roarer!!! Vjerujem da će nam se sad izvedbe daleko uzanimljiviti. Osim toga sam kupio i nešto vrlo zanimljivih cedea uz Liesinu pomoć. Mislim da bit top 5 mogo bit ozbiljno ugrožen. To kad slušam... nije mi jasno kako... kako!?! Ali ne mislim samo o tome kako, bez brige. Muzika je zbilja mrak i lahko se prepusiti. Vlasnika dućana, Mellea, nisam upoznao. Al sam spavao dvije noći kod njegove mame, Sophie. To je osoba s kojom zbilja imam problema u opisivanju. Nisam upoznao nikog ni približno slično. Pravi je storyteller, cijelo vrijeme sam slušao odlične priče. Kuha tako nevjerojatno dobro da imaš osjećaj da sve što samo takne postane nevjerojatno ukusno. Taknula je sve. Kaže da još bolje kuha kad nije stoned. A non stop je bila stoned kad sam bio kod nje. Ma totalno super i nevjerojatno! Priče koje sam čuo od nje ne mogu sad ovdje prepisivati, osjećaj ne bio ni približan. Možda neku ispričam uživo, ako se sjetim jer ja sam kod nje zano isprobavati plodove onog prekrasnog dućana pored AA&I. Još jedna osoba koju bi istaknuo je Jasper koji tamo radi. Totalno kul tip, ne znam kako bi ga bolje opisao. Da sam cura, skroz bi pao na njega. Nivo sviranja u Amsterdamu je strahovito visok. Uz to protok muzikanata je jako velik. Kad si tamo imaš dojam da svi, baš svi tamo dolaze. Samo moraš malo pričekat i kad tad bilo koja osoba iz didgeridoo svijeta će se pojaviti u AA&I. Nadam se da ćete doć na roštilj i druženje po detaljnije pričice. Ostatak slikica namjeravam stavit u foto galeriju jednom kad je konstruiramo... Pusa, Dudo. << Gartan Didgiland.com | Sva prava pridržana © 2005