didgiland didgeridoo katalog Z-V-S škrabarije T'n'T linkovlje forum
prIče Intervjuiji članci Desilo nam se s FoReUmA Kolumne		.:Desilo nam se Bilo Nam Je u Zadru!!! 29. i 30. 1. '05. Bilo nam je! U svakom pogledu.... Sve je pocelo dan prije kad je predsjednik poslao tajnicu po karte na kolodvor. buduci da smo stedljivi, uzeh ja 2 iksice i kupim nam karte... Petak nam je osvanuo hladan i ne pretjerano obecavajuci glede vremena, ali sto se mora nije tesko. Nasli smo se na kolodvoru i culi se sa Svilkom koji je vec bio krenuo iz Rijeke... i uz 2 pomagaca (hvala Dudin brat i znanstveni vojak!) utrpali didgeve u bus. I tako su predsjednik, skriven pod imenom djevice nam Marije (pod tim se imenom sakrio Dudo da ga ne bi otkrili ovakvi), i njegova tajnica krenuli na put prema Zadru s nekim nadasve zabavnim vozacem. probijali smo se tesko kroz snijeg i mecavu, a Dudo nije mogao od muke i brige za djecicu u gepeku niti jesti.... U jednom trenutku, dok smo pokusavali vidjeti ono sto se zove autoputom (nije se vidjelo apsolutno nista osim bijelih pahuljica) vozac se okrenuo prema putnicima i pitao ima li itko pojma sto to lupa... a lupalo je nesto na krovu; bit ce da su nas htjeli oteti vanzemaljci jer su culi da se u busu nalazi 10ak didgeva opasnih po zivot ali onda je Dudo uzeo stvar u svoje ruke i javio da se vracamo u Za... a vanzemaljci su se tako prepali, da smo se nasli na kolodvoru u Zadru za 10ak minuta. Tamo nas je docekao Svilko kojem je vec bilo dosta cekanja busa iz Zagreba read i nas domacin Adam. Nekako s dolaskom u topli stan su se pocele topiti i nase ideje s izlaskom u snijezni grad... pa smo penzionerski ostali sjediti na finom, mekanom, zelenom kaucu do nekih 1 sat, kad smo Rosie, Svilko, Dudo i ja otisli kupiti gorivo 2 man down . Kad smo se vratili Dudo i Rosie su raspredali o stetnosti pusenja i potrosili svo gorivo do ranih jutarnjih sati. Partyman Svilko je vec dugo bio umotan u svoju -40 vrecu kad smo zakljucili da bi trebalo pozaspavati s obzirom da nas ceka «naporan» dan. I onda je svanulo. Prvo smo kupili bureke od sira za 6kn i krafnu, od kojih smo se dobro umastili i nikako nasli sira, a onda ni Svilko nije mogao naci pekmez. Malo smo prosetali Poluotokom i upoznali jedno zanimljivo drvo, pa se nasli s Adamom. Adam nas je odveo na radio Donat FM gdje je Dudo svirao u mikrofon i moglo ga se cuti svugdje pomalo, a Svilko i ja smo se glupasto smijuckali, zaboravivsi ovjekovjeciti taj zvuk. Embarassed Usput smo saznali da se u Zadru sprema (osim nas) puno lipih stvari, pa ako se kome da... nek se zaleti na radionicu hodanja po zici, ili na puhanje vatrice... i... joj, mozak mi je presusio... (sto je jos bilo? A-dam e? smurfin ) enivej, nakon sto smo obavijestili naciju o nasem dolasku, vratili smo se na Poluotok u lagani didgdjir i uletili na jedno stvarno odlicno mjesto! (malo reklame!) tako je Dudo zasvirao uz neku muziku iz Lyona u Planinarskom gdje imaju jako fini caj i jeftinu pivu. No onda je trebalo malo prezalogajiti, a kako su Svilko i Dudo vec ranije usnimili kebab s oglasom za radionicu, otisli smo se prijaviti i usput udahnuti mirise mesa (to mi je bas «dobro» sjelo). Predsjednik i dopredsjednik nisu bas bili zadovoljni s pojedenim, ali to je tako kad me nece slusati, pa jesti nesto normalno. Dobro, ajde, pojeli su prije kebaba i neki normalni kolac... ali to je bilo prije... I tako se priblizilo vrijeme radionice.... jeeeee.... Radionica se odrzavala u prostorima Pomorske skole, pa smo imali i plocu i kredu, ali nasi DudovSvilac nisu bas neki pedagozi, pa ne znaju cari didaktike... (citaj: nisu bili u skoli kad se ucilo koristit plocu i kredu). Pocetnicka radionica... eto, Dudo se sav uzivio i svi su ga pazljivo slusali ukljucujuci i specijalnog polaznika radionice. A Svilka sam ulovila u puhanju u neki didg koji nije sam radio, (cak mu nije ni trobicu izradio!) I tako smo se lipo zabavljali na radionici, da su ljudi dobili i jedinstvenu priliku pljucat na Svilka, pa smo malo vjezbali puhanje baloncica i vidjeli tko moze najbolje napuhat obraze Nakon radionice smo svratili u jedan mali ducancic u kojem Dudo kupuje osmjeh (bit ce da je htio ranije toga dana sarmirati tetu) i litricu, koja ce (nekim cudom) prezivit do nedjelje poslijepodne! no, da ne duljim... Rosie i Raci su nam ispekli finu pizzu (hvala!) koju smo strucno podijelili (ne valjda po zaslugama?! s obzirom da smo Adam i ja dobili najmanje, a jos smo im isli kupiti pivu) i fino se najeli, a neki i napili... i onda je pocela predsjednicka ZABAVA subotnje veceri... malo smo se druzili 2 man down i onda su svi POZASPALI, cak ni film nismo pogledali do kraja (ok, kako tko, ali uglavnom ne)... i tako sam ja pokusla probuditi pozaspale da se barem uvale u vrece, ali... Dudo je rekao da ce odma, ali nekako se cijelog tog razgovora niti ne sjeca, a Svilko se samo sjeca da mu je netko htio ukrasti naocale s nosa (i nije mi ih dao!) ali je ostao jos neko vrijeme dijeliti kauc s Dudom... hm... a mozda sam ih prekinula u «platonskoj ljubavi».... Yar good a cega se A-dam sjeca ne znam (mozda i bolje da ne) Negdje nakon mog upadanja u prvi san, Dudo je napravio groznu pogresku... probudio je Tajnicu! A to je nesto sto nikako ne smije napraviti, pa je dobio juhu od jezika. I tako... nekoliko sati kasnije... probudismo se svi pomalo, neki odjurise napuniti prazne zeludace, a neki jutarnji freekovi odmah navalise na internet... Brzo dodje podne i nasa druga radionica... pa se onako mamurni od ludog provoda nadosmo u skoli... u meduvremenu, Svilko je saznao da se mozda nece moci vratiti u Rijeku zbog bure, a Dudo je kupio karte za Zagreb preprerano (ok, meni je uvijek prerano za otic)... hm, da... i onda je pocela druga radionica na kojoj smo ispustali svakave zvukove, cak smo pricali i na svedskom hm, da... i onda je pocela druga radionica na kojoj smo ispustali svakave zvukove, cak smo pricali i na svedskom Laughing pa smo zaglavili s pricama o Jean Marc Barru i dupinovim dahovima, pa se Dudo malo razljutio gledajuci nas kako uzaludno trosimo predivan osuncan dan tako daleko od Rive, a galebovi nas zovu na svirku. Uspjeli smo se spustit do mora naseg plavog s namjerom, ali samo namjerom zasviravanja na didgevima... no, dan je bio prekratak, pa smo se vratili u stan po stvarcice i pobjegli iz Zadra sad11 . Ne znam kako je bilo Svilku u busu, ali mi smo uzivali u predivnim vizurama Velebita i neobicno lijepoj boji sunca koje je vec odlucilo pobjec pijuci pritom ostatke one litrice.... jedva cekam vratit se tamo "Hoću gore! Na sam vrh gore! Nešto mi je promaklo..." Gartan, daklem tam di se bilo prije, a ne gdje se je sad Didgiland.com | Sva prava pridržana © 2005